Neadekvatno upravljanje otpadom  jedan je od najvećih problema sa kojim se naše društvo susreće i on isključivo predstavlja rezultat neodgovornog ponašanja društva prema otpadu. Prvi put se pojavio sa povećanjem industrijalizacije zemlje u vrlo kratkom periodu. Naravno, to je pratila opasnost od iscrpljivanja nekih strateških resursa, a samim tim i rast ukupne količine svih vrsta otpada. Sve navedeno nije pratila adekvatna politika zaštite životne sredine.

U nastavku ovog teksta ćemo, u nadi da će ovo probuditi svest onoga ko čita, pisati o osnovnim načelima kada je upravljanje otpadom u pitanju.

 

Upravljanje otpadom zasniva se na sledećim načelima:

  1. Načelo izbora najoptimalnijih opcija za žaštitu životne sredine

Izbor najoptimalnijih opcija za žaštitu životne sredine je sistematski i strateški veoma bitan proces donošenja odluka koji obuhvata zaštitu i očuvanje životne sredine. Primena izbora najbolje opcije za životnu sredinu ustanovljava, za date ciljeve i okolnosti, opciju ili kombinaciju rešenja koja daje največu dobit ili najmanju štetu za životnu sredinu u celini, uz prihvatljive troškove i profitabilnost, kako dugoročno, tako i kratkoročno.

    2. Načelo blizine i regionalnog pristupa upravljanju otpadom

Otpad se tretira ili odlaže što je moguće bliže mestu njegovog nastajanja, odnosno u regionu u kojem je proizveden da bi se u toku transporta otpada izbegle neželjene posledice na životnu sredinu. Izbor lokacije postrojenja za tretman ili odlaganje otpada vrši se u zavisnosti od lokalnih uslova i okolnosti, vrste otpada, njegove zapremine, načina transporta i odlaganja,  i ekonomske opravdanosti, kao i mogućeg uticaja na životnu sredinu. Regionalno upravljanje otpadom obezbeđuje se razvojem i primenom regionalnig strateških planova zasnovanih na evropskom zakonodavstvu i nacionalnoj politici.

    3. Načelo hijerarhije upravljanja otpadom

Hijerarhija upravljanja otpadom predstavlja redosled prioriteta u praksi upravljanja otpadom:

  • Prevencija stvaranja otpada i redukcija, odnosno smanjenje korišćenja resursa i smanjenje količina ili karakteristika nastalog otpada
  • Ponovna upotreba, odnosno korišćenje proizvoda za istu ili drugu namenu
  • Reciklaža, odnosno tretman otpada radi dobijanja sirovine za proizvodnju istog ili drugog proizvoda
  • Iskorišćenje, odnosno korišćenje vrednosti otpada (recikliranje, spaljivanje uz iskorišćenje energije i drugo) 
  • Odlaganje otpada, deponovanjem ili spaljivanje bez iskorišćenja energije, ako ne postoji drugo odgovarajuće rešenje

    4. Načelo odgovornosti

Proizvođači, uvoznici, distributeri i prodavci proizvoda koji utiču na porast količine otpada odgovorni su za otpad koji nastaje usled njihovih aktivnosti. Proizvođač snosi najveću odgovornost jer utiče na sastav i osobine proizvoda i njegove ambalaže. Proizvođač je obavezan da brine o smanjenju nastajanja otpada, razvoju proizvoda koji su reciklabilni, razvoju tržišta za ponovno korišćenje i reciklažu svojih proizvoda.

5. Načelo "zagađivač plaća"

Zagađivač mora da snosi pune troškove posledica svojih aktivnosti. Troškovi nastajanja, tertmana i odlaganja otpada moraju se uključiti u cenu proizvoda.

Poštujući ova načela, sve kompanije i preduzeća koja su aktivno uključena i prate tokove svog otpada, vrše redovnu analizu aspekata zaštite životne sredine i vode računa o daljem tretmanu svog otpada, doprinose očuvanju i unapređenju životne sredine i njene žaštite, stvaraju bolju okolinu za život i posluju na ODGOVORAN I ZDRAV NAČIN.